Kako prepoznati depresiju kod djece?

Osjećaji kao što su tuga, žalost i bezvoljnost neugodni su bilo kome od nas, a mogu biti posebno problematični za djecu koja još nisu naučila kako se nositi s njima i kako ih prevladati bez teškoća. Stoga je iznimno važno biti podrška djetetu koje proživljava neugodne emocije. U ovom ćemo članku opisati kako se depresivni simptomi pojavljuju kod djece, kako ih prepoznati i što napraviti kako bismo pomogli.

Prepoznavanje znakova depresije
Osjećaj tuge je prirodan dio života i svi ga ponekad doživljavaju, što znači da tuga kod djeteta nije odmah znak za uzbunu. Ipak, kada je tuga dugotrajna i počne utjecati na djetetove aktivnosti, interese ili školski i obiteljski život, potrebno je pažljivije obratiti pažnju na dijete. Tuga nije jedini znak depresije – ona je najčešće praćena i promjenama u ponašanju te tjelesnim promjenama.

Mogući simptomi depresije kod djece su:

• dugotrajni osjećaji tuge
• osjećaji manjka vrijednosti
• osjećaj krivnje
• razdraženost, ljutnja, impulzivnost i neposlušnost – tzv. maskirana depresija gdje dijete osjećaje tuge izražava kroz ljutnju jer ne zna kako se nositi s njima
• socijalno povlačenje – manje druženja s prijateljima i roditeljima;
• osjetljivost na odbijanje – plakanje ako se djetetu se nešto zabrani ili ako mu netko ne pokaže pažnju;
• promjene u apetitu (smanjen ili povećan apetit)
• promjene u spavanju (nesanica ili pretjerano spavanje);
• plakanje (češće nego prije i bez jasnog povoda);
• teškoće koncentriranja, razmišljanja i/ili pamćenja;
• umor i manjak energije;
• fizičke smetnje (glavobolje, trbuhobolje…) bez jasnog vanjskog uzroka;
• nevoljnost za različite aktivnosti i manjak užitka u aktivnostima koje su ih prije veselile;

Važno je napomenuti da su djeca često depresiju izražavaju ljutnjom te nestašlucima u školi.

Od navedenih simptoma najteže je primijetiti unutarnji doživljaj djeteta ako ono samo ne podijeli svoje misli i osjećaje, ali ono što svakako možemo napraviti jest primijetiti promjene u ponašanju i pitati dijete kako je. Stoga posvetite vrijeme slušanju djetetovih briga, kakve god se one vama činile. Čak i ako mislite da problem nije težak ili da briga nije stvarna, sjetite se da su vrlo stvarni i teški za vaše dijete. Važno je imati otvorenu komunikaciju s djetetom kako bi ono znalo da vam se može obratiti kada treba pomoć ili samo nekoga da ga posluša. Pokušajte izbjeći davanje savjeta i ponašanje kao da je rješenje problema vrlo jednostavno kako ne biste omalovažavali djetetovu teškoću. Slušajte pažljivo i bez brzog zaključivanja kako biste razumjeli djetetov pogled na situaciju.

Kako pružiti podršku

Kao roditelj ne možete kontrolirati sve faktore koji utječu na dijete, ali možete učiniti mnogo toga da poboljšate psihičko zdravlje svog djeteta. Važni okolinski uvjeti svakako su sigurno i podržavajuće okruženje, dovoljno sna, redoviti i uravnoteženi obroci, svakodnevno kretanje i aktivnosti te struktura dana (posebno u trenutnim pandemijskim uvjetima). Osim kod kuće, važna je i okolina u školi. Razgovor sa školskim psihologom može biti koristan kako bi pružili podršku i vama i djetetu. Vi također možete paziti na to da dijete ima mirnu i ugodnu okolinu za školske obaveze te mu pružiti pomoć u strukturiranju obveza.

Nošenje s depresijom nije lak posao ni za odrasle, a djeca trebaju posebnu toplinu i podršku u tome. Možete očekivati da se simptomi ponekad smanje ili nestanu, da se opet pojave ili postanu teži. Dijete na to može reagirati iritabilnošću, ispadima ljutnje ili plakanja, preplavljenošću ili beznađem. Vama kao roditelju to nisu laki izazovi, ali pokušajte zadržati smirenost i usmjeriti se na aktivno slušanje i optimizam. Ako djetetove probleme ne otpisujete kao nevažne ili pak zastrašujuće i nerješive, ono vidi da ima podršku i da mu se stanje može poboljšati. Uz razumijevanje i adekvatnu pomoć moguće je uspješno se nositi sa teškoćama.

Piše: Ana Helena Galić, mag. psych.